Obnovljivi izvori energije na čekanju

Konvencionalni izvori energije poput nafte, ugljena, prirodnog plina, nuklearne energije (ali i vodne snage u velikim hidroelektranama) ipak će prevladavati i sljedećih pedesetak godina

Budući da zabrinjavajuće promjene klime na globalnoj razini prijete planetu, čovječanstvo će u budućnosti morati pronaći ekološki prihvatljivije izvore energije kojima će pokrivati svoje rastuće energetske potrebe, no neobnovljivi izvori sigurno će još neko vrijeme biti temeljni izvor energije. I dok se ekološki osviještenima čini da je orijentacija na isključivo obnovljive izvore energije najjednostavnije rješenje, nije baš realno očekivati da će se oni dovoljno razviti i komercijalizirati da bi u većoj mjeri zadovoljili energetske potrebe, pa će stoga konvencionalni izvori energije poput nafte, ugljena, prirodnog plina, nuklearne energije (ali i vodne snage u velikim hidroelektranama) ipak prevladavati i sljedećih pedesetak godina, zaključeno je na međunarodnom kongresu "Energija i okoliš", održanom u Opatiji pod simptomatičnim motom "Inovacija i klima".
   
Manjak sredstava i legislative

 Naime, jasno je da je za provođenje principa održivog razvoja neophodno veće korištenje obnovljivih izvora energije, razvijanje projekata energetske učinkovitosti kao i subvencioniranje za širu primjenu, pa za mnoge države suočene s brojnim izazovima koji proizlaze iz klimatskih promjena, poput porasta potrošnje uz istovremeno smanjivanje raspoloživosti konvencionalnih izvora energije, rješenje predstavljaju radikalne tehnološke i institucionalne inovacije te ulaganje mnogo više (i ljudskih i financijskih) resursa u projekte za razvoj niskougljičnih opcija proizvodnje energije. 

Nažalost, poticanje korištenja obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj zaostaje za programima razvijenih država, a naročito zemalja Zapadne Europe i to najčešće zbog manjka sredstava za sustave obnovljivih izvora energije, manjka legislative kojom bi se regulirali odnosi u energetskom sektoru s ciljem poticanja korištenja obnovljivih izvora energije te manjka raspoložive domaće tehnologije.

– Nakon booma u segmentu toplinskog korištenja sunčeve energije, u svijetu prevladavaju sustavi fotonaponskih ćelija i vjetroturbina, a potiče se i korištenje biomase i bioplina. No, fotonaponski sustavi su malih snaga i još uvijek daleko od primjene koja bi bila na razini konvencionalnih elektroenergetskih sustava, dok su neke ideje u sferi znanstvene fantastike – kazao je predsjednik Organizacijskog odbora kongresa prof. dr. Bernard Franković s Tehničkog fakulteta u Rijeci, dodavši i da nuklearna energija ponovno postaje izazov o čemu je govorio i prof. dr. Vladimir Knapp sa zagrebačkog FER-a koji smatra da će ona biti teško nadomjestiva u sklopu europskih napora za smanjenje emisije CO2 i drugih stakleničkih plinova.

– Vjetroelektrane su probile led, no program od 200 MW je realnost naših prilika, dok je dosad izvedeno 20 MW. Nedostatak vjetra presudni je čimbenik kod usporedbe s konvencionalnim izvorima energije, a danas se polažu velike nade u korjenit prijelaz povećanja, pa čak i dugoročnog korištenja obnovljivih izvora energije. Međutim, rasprave o globalnoj energetskoj politici nalaze prepreku u cijeni koja je presudna za značajniju supstituciju konvencionalnih izvora obnovljivim.

Energetska kriza, monopol naftnih lobija, krize na financijskom tržištu, socijalne prilike u svijetu i sigurno okruženje u smislu snabdijevanja naftom i plinom ne potiču promidžbu obnovljivih izvora energije – istaknuo je prof. dr. Franković, dodavši da je zadaća znanstvenika i stručnjaka razvoj i promicanje učinkovitih i jeftinih komponenti te sustava za korištenje obnovljivih izvora energije koji su temeljni izvori energije u okruženju održivog razvitka, a pogotovo nakon što je Republika Hrvatska prošle godine ratificirala Kyoto protokol uz Okvirnu konvenciju UN o promjeni klime te se time obvezala na smanjivanje emisije stakleničkih plinova.
   
Razlog za optimizam

Iako spremna za ekološka pravila igre i veoma upoznata sa samom problematikom brige za okoliš, Hrvatska još uvijek kaska za svjetskim trendovima te ne koristi u dovoljnoj mjeri brojne dostupne obnovljive izvore, a unatoč žalosnoj činjenici da je udio obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj zasad manji od jedan posto, razlog za optimizam ipak postoji jer je osnivanjem Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost institucionalno ojačan sektor zaštite okoliša. To je rezultiralo i značajnim povećanjem ulaganja u zaštitu okoliša te energetsku učinkovitost, a direktor Fonda Vinko Mladineo iznio je podatke koji svjedoče o uspjehu u smanjenju emisije stakleničkih plinova u našoj zemlji i to za 450.000 tona godišnje.

– Hrvatski nacionalni interes je unapređenje stanja okoliša, posebice u području smanjenja emisija stakleničkih plinova, a ostvarenje tog cilja temelji se na primjeni obnovljivih izvora energije i povećanju energetske učinkovitosti. U razdoblju od 2004. godine do danas Fond je sufinancirao ukupno 300 projekata energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije za koje je odobrio gotovo 150 milijuna kuna. Ulaganjima Fonda u navedene projekte smanjuju se emisije stakleničkih plinova u prosjeku za više od 450.000 tona godišnje.

Fond će nastaviti ulagati u projekte energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije kojima će se osigurati smanjenje emisija štetnih plinova u okoliš tako da u razdoblju od 2008. do 2012. godine emisija bude barem za 5 posto manja od emisije bazne godine da bi se ispunile obveze Kyotskog protokola – kazao je Mladineo, istaknuvši sve veći interes za rješavanje problema korištenja fosilnih izvora energije čime se nastoji pomoći ostvarenju ciljeva prema uputama Europske unije, a to su smanjenje utroška energije za 20 posto, postizanje razine od 20 posto udjela obnovljivih izvora energije u ukupnoj količini izvora te smanjiti emisiju stakleničkih plinova za 20 posto, dok je plan do 2010. godine ostvariti udjel obnovljivih izbora energije u zemlji od 5,8 posto.
   
Strategija energetskog razvitka RH

Primorsko-goranski župan Zlatko Komadina istaknuo je da je naša županija zahvaljujući brizi o očuvanju okoliša primjer provedbe suživota energetskih postrojenja, naftovoda, plinovoda, rafinerije i turizma, dok je akademik Božo Udovičić naglasio da treba odvojiti politiku od struke te da bi se izbor izvora energije uvijek trebao temeljiti na ekonomskoj isplativosti i razini očuvanja okoliša te osiguranja opskrbe potrošača i cijele zemlje potrebnom energijom.

U Strategiji energetskog razvitka RH svi izvori energije zato moraju imati istu polaznu poziciju bez ikakvog favoriziranja i uz obavezno poštivanje tehnoekonomskih zakonitosti i principa zaštite okoliša, a pritom bi trebalo u većoj mjeri uzeti u obzir (osim sigurnosti opskrbe energijom, energetske učinkovitosti te utjecaja na okoliš) i ekonomsko-socijalni aspekt održivog razvitka u kojem će biti sadržane i poticajne mjere za razvijanje segmenta domaćeg poduzetništva koje pridonose zapošljavanju i jačanju izvoznih aktivnosti, zaključili su brojni stručnjaci iz područja energetike i zaštite okoliša.

Tijekom rasprava o energetskoj strategiji Hrvatske i obnovljivim izvorima energije, znanstvenici su pozvali na izradu Zakona o učinkovitom korištenju energije i odgovarajućih provedbenih mjera te pratećih akcijskih planova, istaknuvši potrebu za ustrojavanjem snažne Nacionalne agencije OIEEU s lokalnim podružnicama u cilju stvaranja mreže regionalnih energetskih agencija što će osigurati brzu protočnost ideja i efikasnu provedbu politike energetske učinkovitosti na svim razinama, a posebnu pažnju valjalo bi posvetiti bržem razvoju tehnologija za proizvodnju električne energije većih snaga iz obnovljivih izvora energije što je zasad nedovoljno zastupljeno.

– Energetska neovisnost želja je svake zemlje, a povećanje udjela obnovljivih izvora energije u ukupnoj proizvodnji električne i toplinske energije te racionalnija potrošnja neozabilazne su postaje na tom putu. Strategija energetskog razvitka Hrvatske iz 2002. godine otvara put za tri moguća scenarija: konvencionalne tehnologije i bez aktivnih mjera države, nove tehnologije i aktivne mjere države te izrazito ekološki scenarij, a za svaki od njih obnovljivi izvori energije u Hrvatskoj imaju svoje mjesto – zaključio je prof. dr. Franković.

Energetska slika Hrvatske: plin, voda i nafta

Rast potrošnje energije za 19 posto u zadnjih deset godina zbio se uz male promjene strukture potrošnje, smanjenje udjela vodnih snaga, povećanje udjela ugljena i smanjenje udjela plina. Izostanak novih dobavnih pravaca uvoza plina, netržišne cijene i ostalo utjecali su na smanjenje udjela plina u ukupnoj potrošnji energije i pored rasta domaće proizvodnje na sjevernojadranskim plinskim poljima. Domaća proizvodnja pokriva 73,6 posto potrošnje plina koja iznosi 3 milijarde m3 (2004.). U domaćoj proizvodnji najveće značenje ima prirodni plin (37posto), zatim vodne snage (34 posto) i nafta (21 posto).

Obnovljivi izvori nemaju odgovarajući udio i položaj u energetici Hrvatske iako imaju veliku važnost i raspoloživost (osobito Sunčeva energija, energija vjetra i biomase). Udio obnovljive energije u opskrbi električnom energijom (ako se izuzmu hidroelektrane) manji je od 1 posto. Iako je 52 posto od ukupnog dijela raspoložive instalirane električne energije dobiveno iz obnovljivih izvora i to najvećim dijelom (98,04 posto) u hidroelektranama, 1,65 posto u malim hidroelektranama, 0,17posto od biomase, 0,14 posto u vjetroelektranama i 0,001 posto u solarnim elektranama.

Emisije proizvedene izgaranjem goriva imaju dominantan udio u ukupnim emisijama SO2, CO2, NOx i čestica. Emisija stakleničkih plinova u 2004. iznosila je 29.432 Gg CO2-ekv.

Zbog svoga globalnog utjecaja na promjenu klime mora se pratiti trend emisija stakleničkih plinova, osobito CO2 udio kojega je u ukupnoj emisiji stakleničkih plinova 2004. iznosio 77 posto, a najveći doprinos emisiji stakleničkih plinova daje upravo energetski sektor. 
  

Obnovljivi izvori energije
   
Obnovljivi izvori energije (ne uključujući hidroenergiju) daju manje od 1 posto ukupno potrebne energije, pa je stoga očito da taj udio u budućnosti treba znatno povećati, pogotovo uzme li se u obzir očekivanja da će obnovljivi izvori energije u budućnosti postati ekonomski konkurentni konvencionalnim izvorima energije.

Već je sada jasno da su energija vjetra, vode, energija iz biomase i sunčeva energija ekonomski konkurentne, dok su ostale tehnologije ovisne o potražnji na tržištu da bi postale ekonomski isplative u odnosu na klasične izvore energije. 
   

Neobnovljivi izvori energije
   
Glavni izvor energije fosilnih goriva je ugljik, pa njihovim sagorijevanjem u atmosferu odlazi puno ugljičnog dioksida što predstavlja glavni problem s ekološkog aspekta. I dok nuklearne elektrane, doduše, ne ispuštaju ugljični dioksid, nuklearno gorivo koje je vrlo čist izvor energije izuzetno je radioaktivno te ga je potrebno skladištiti više desetaka godina u sigurnim betonskim bazenima ili podzemnim bunkerima, a potencijalna opasnost od havarije sve više smanjuje broj novoinstaliranih nuklearnih elektrana.
   
Biogoriva u Hrvatskoj
   
Budući da korištenje biogoriva prve generacije nije dalo očekivane rezultate, stručnjaci preporučaju intenzivan razvoj tehnologija za korištenje bioenergije druge generacije. Na kongresu je istaknuto i da proizvodnja biogoriva u Hrvatskoj nije zadovoljavajuća iako se smatra da je cilj od 5 posto udjela u transportu realno ostvariv.

Naime, naša zemlja raspolaže s dovoljno neiskorištenog zemljišta i ima dovoljne proizvodne kapacitete za takvu proizvodnju biogoriva, a posebice biodizela, no trenutačni odnos proizvodnih cijena biodizela i običnog dizelskog goriva nije stimulativan pa su stoga u tom području potrebne određene sustavne stimulativne mjere.

Izvor: Novi list: Ana Makek